Ruka u ruku sa cetinskom vodom
tom strastvenom žilom Jadranskog mora
svidočiš o sinu kraj pjesničke zipke poljičkoga kraja
nadarenim duhom poezije
egzotično ime na kamenoj ploči, nepoznato sezonskomu gostu
otkriti njemu se nikada neće tajna morskog ter pjesničkog smiha.
Mare nostrum, ne znaju stranci pravo ti lice, po noći, po danu
oblikovano od vjetra ter sunca, niti otkriti tvoju hte dušu
dolazu, prolazu, ljeto za ljetom, dok stare kamene kuće Omiša
tajno šapću onomu, ki sluša: u smihu, u strasti, u dibini je duša
iz svoje knjige „Nicht wissen, woher man kommt -
Ne znati, odakle smo, Lex Liszt 12, 2016