Misli pod zmožnom korunom staroga hrasta

Francu u spomen

Ravno stoji na prastarom mjestu

bezvučno diše zrak oko sebe

i lišće mu šušnja igrajuć vjetrom

da li bi željio povidati meni

o tvojoj strasti i tvojoj sanji

pa nezbrojni koraki po lišću jesenskom

loza je loza i ne zna govorit

vindar ona ne muči, ne šuti

javlja se svojim vlašćim jezikom

javlja se pomoću magle i vjetra

i hladi, i kripi i širi svoj miris

pa velikodušno nudja svoj sad

iz zemlje se dižu kanadski orihi

tr šalju zelen pozdrav k nebu -

nikad nije pre kasno za uvid.